n a   t r ž n i c i   ||   s t a t i s t i k a   ||   p r i č e   ||   a u d i o   ||   r e c e p t i   ||  l i n k o v i
 
vijesti | impressum
Deklaracija o Mljekaricama si | | en | | fr | | de| | hu| | sk

One prodaju svježi sir i vrhnje koje same sprave. Turisti ih fotografiraju. Jedan su od zaštitnih znakova našega grada. No, unatoč tomu, unatoč stoljetnoj prisutnosti u gradu i teškome trudu, malo je nade da će preživjeti ulazak Hrvatske u Europu. Europa hoće frižidere na tržnice, a s tim u vezi najavljivano poskupljenje prodajnog mjesta velika većina ih neće preživjeti. Europa postavlja i zahtjev na kontrolu kvalitete svježega mlijeka , a njega je, izvan velikih farmi, skupo i skoro nemoguće zadovoljiti. Napredak smjera put velikih farmi, te bi moglo biti, da za stotinu godina više nitko neće kravicu dodirnuti ili, pak, s njome popričati. Oni koji s kravama razgovaraju postupno će nestati. A s njima onda i oni koji razgovaraju međusobno, na tržnicama. No, može li se napredak izvesti tako da se zadrže sitnice koje mnogima od nas puno znače? Kao na primjer, sir i vrhnje iz ruke u ruku. Uz pokoju riječ. Kako djeca? Je li suprug ozdravio? Mirovina još nije stigla… i tako godinama jednom ili dvaput tjedno. Većina starih mljekarica ima nekoliko kupaca, obitelji koje kod njih kupuju četrdeset, pa i pedeset godina. Kupovanje sira i vrhnja na ovaj način, osobita je kultura ophođenja. Veze između mljekarica i građana su duboke i prenose se iz generacije u generaciju. Povrh toga, iako svježi sir stoji na jelovnicima susjednih zemalja, jesti ovakav svježi sir s vrhnjem autohtona je i navika i proizvod sjevernih krajeva Hrvatske. Mljekarice su važne i bez njih Zagreb ne bi bio to što je. Izgubi li Zagreb svoje mljekarice, bilo bi to kao da Beču ukinu kavane . Zagrebačke mljekarice, kojih u usporedbi s prije dvadesetak godina ima zamjetno manje, imaju gotovo 30 % manje krava no što su imale krajem osamdesetih, te u prosjeku prodaju upola manje sira i vrhnja no što su prodavale 1990. godine. Ukoliko nastupi obveza hladnjaka i prodajno mjesto poskupi, tek 14% mljekarica nastavit će posao. 35 % zagrebačkih mljekarica starije je od 60 godina, a nasljednicu ih ima tek 8,6 %. I dok se čini da ovakva prodaja sira i vrhnja gubi ekonomsku opravdanost, sve više raste njezina civilizacijska vrijednost. Naše mljekarice postaju važnije nego ikad. U razvijenim zemljama mljekarica odavno nema. U Zagreb pak, još uvijek velik broj žena svakoga jutra donosi domaće mliječne proizvode. Restrukturiranje hrvatskih gospodarskih odnosa koje teče od početka devedesetih, te paralelno usklađivanje sa europskim standardima postupno će izbrisati mljekarice i s lica naše zemlje. U trenutku dok svijet ulazi u eru genetski modificirane hrane, smatramo da mljekarice nisu nikakva prijetnja općem napretku i da treba osigurati opstanak i razvoj zagrebačkih mljekarica i njihovog sira i vrhnja. Predlažemo i zahtijevamo zaštitu i standardizaciju svježeg sira i vrhnja zagrebačkih mljekarica kao autohtonog proizvoda i običaja ovog podneblja i društva, djelomično izuzimanje od osnovne struje usklađivanja sa europskim normama, a da bi se u budućnosti osigurala legalna proizvodnja i prodaja sira i vrhnja po tradicionaloj recepturi i na običajni nacin. Predlažemo da grad Zagreb omogući hladnjake i poboljšanje uvjeta za mljekarice na gradskim tržnicama. Predlažemo da se tradicionalno zanimanje mljekarice zaštiti kao kulturna baština od iznimnog značaja za grad Zagreb. Na taj način mogle bi mljekarice i u dalekoj budućnosti ostati na našim tržnicama dajući vrijedni doprinos kulturnom identitetu grada. Ukoliko i Vi držite da se treba i može pobrinuti za sigurnu budućnost kako mljekarica, tako i sira i vrhnja ove vrste i kvalitete, upišite svoje cijenjeno ime u našu Knjigu molbi za 22. stoljeće, a mi ćemo molbe proslijediti nadležnima. Mljekarice u Europu! Vive le fromage au lait cru!

_želim potpisati deklaraciju (ime prezime, mjesto stanovanja)

Ime i prezime:
Mjesto stanovanja:

Pogledaj tko je potpisao deklaraciju