Politika privatnosti

Voditelj obrade

Voditelj obrade je Umjetnička organizacija Otvoreni likovni pogon, Hercegovačka 103, 10000 Zagreb, OIB 73574345601. Za pitanja o podacima i ostvarivanje prava pišite na knjiga@sirivrhnje.eu ili na navedenu poštansku adresu.

Ova politika obuhvaća posjetitelje sirivrhnje.eu, kupce, osobe koje nam šalju upite ili prigovore te primatelje knjiga koje kupci odrede. Obrađujemo podatke potrebne za te svrhe; kupnja nije uvjetovana privolom za oglašavanje.

Podaci, svrhe i pravne osnove

Za narudžbu, plaćanje, dostavu i dogovoreno uručenje koristimo ime i prezime, adresu e-pošte, adresu naplate i dostave, podatke o narudžbi, naslovnici, načinu kupnje, uplati i, kada je potreban za isporuku ili dogovor, telefon. Obrada podataka kupca potrebnih za ugovor temelji se na članku 6. stavku 1. točki (b) GDPR-a.

Podatke za izdavanje i čuvanje računa, porezne i računovodstvene obveze te evidentiranje pisanih prigovora obrađujemo zbog zakonskih obveza, prema članku 6. stavku 1. točki (c). OIB tražimo kada je potreban za račun, a ne od svakog privatnog kupca.

Upite koji ne prethode kupnji, zaštitu sustava te dokazivanje i obranu zahtjeva obrađujemo na temelju legitimnih interesa: odgovaranja na upite, zaštite web trgovine i zaštite pravnog položaja OLP-a. Te interese procjenjujemo uz prava i očekivanja osoba na koje se podaci odnose. Tehnički podaci mogu uključivati IP adresu, vrijeme pristupa i podatke preglednika u sigurnosnim zapisima.

Polja za poruke su neobavezna. Poruku uz poklon koristimo za dogovor i uručenje te je, ako ste to namijenili, prosljeđujemo primateljici. Objašnjenje kome i zašto osobno poklanjate koristimo za komunikaciju o toj kupnji. Ne upisujte zdravstvene, financijske ili druge osjetljive podatke o sebi ili drugim osobama.

Ako je primatelj knjige druga osoba, njegove podatke možemo dobiti od kupca radi dostave ili uručenja. Obrađujemo samo potrebne kontaktne podatke i poruku, na temelju legitimnog interesa kupca, primatelja i OLP-a da se dogovoreni poklon preda. Primatelja o izvoru i obradi podataka obavještavamo u propisanom roku, najkasnije pri prvom kontaktu ili prvom otkrivanju podataka, kada do njega dođe ranije.

Izvještaj o uručenju šaljemo kupcu. Imena kupaca, njihove poruke i fotografije s uručenja ne objavljujemo javno bez zasebne odgovarajuće pravne osnove; za dobrovoljnu javnu objavu tražimo zasebnu privolu. Obrada za marketing ili newsletter zahtijeva zasebnu osnovu i mogućnost jednostavne odjave; narudžbom vas ne prijavljujemo automatski na newsletter.

Primatelji podataka

Pristup imaju samo osobe ovlaštene za obradu narudžbi, dogovora i računovodstva. Potrebne podatke mogu dobiti dostavna služba koju ste odabrali, banka odnosno pružatelj plaćanja koji je ponuđen na blagajni, računovodstveni servis te pružatelji hostinga, e-pošte i tehničkog održavanja web trgovine. Ti pružatelji dobivaju samo podatke potrebne za svoju uslugu. Za uplatu na račun koristi se HPB; za dostavu GLS odnosno BOX NOW kada je taj način ponuđen. Kartično plaćanje, kada je aktivno, obrađuje Stripe. Podaci kartice unose se u Stripeov obrazac; OLP ne pohranjuje puni broj kartice niti sigurnosni kod. Više o obradi podataka: https://stripe.com/privacy.

Izvršitelje obrade obvezujemo na odgovarajuću zaštitu i povjerljivost. Banke, prijevoznici i nadležna tijela mogu imati i vlastite zakonske obveze kao samostalni voditelji obrade. Podatke ne prodajemo. Nadležnim tijelima dostavljamo ih kada to zahtijeva zakon.

Ako usluga uključuje prijenos izvan Europskoga gospodarskog prostora, primjenjuje se poglavlje V. GDPR-a: odgovarajuća odluka o primjerenosti ili druge dopuštene zaštitne mjere, poput standardnih ugovornih klauzula. Podatke o konkretnim primateljima, mjestima obrade i primjenjivim jamstvima možete zatražiti na knjiga@sirivrhnje.eu.

Koliko dugo čuvamo podatke

Za podatke o kupnji koje moramo čuvati kao knjigovodstvene isprave primjenjujemo propisane rokove: najmanje 11 godina za isprave unesene u dnevnik, glavnu knjigu ili knjigu primitaka i izdataka, odnosno najmanje 7 godina za zakonom određene pomoćne evidencije. Rokovi se računaju od isteka poslovne godine na koju se isprava odnosi.

Osnovnu komunikaciju potrebnu za dokazivanje izvršene narudžbe čuvamo do pet godina nakon završetka kupnje, osim ako primjenjivi propis zahtijeva drugi rok ili traje neriješen zahtjev. Neobavezne poruke uz poklon i dodatne podatke o primateljici brišemo najkasnije tri mjeseca nakon uručenja, osim kada su nužni u konkretnom prigovoru ili sporu. Odvajamo ih od podataka koje zakon zahtijeva na računu. Ako traje spor, relevantne podatke čuvamo do njegova završetka i isteka primjenjivih rokova za zahtjeve.

Evidenciju pisanih prigovora čuvamo najmanje godinu dana, a dulje kada postoji druga zakonska osnova ili neriješeni zahtjev. Sigurnosne zapise čuvamo dok su potrebni za zaštitu sustava i rješavanje konkretnog incidenta, uz ograničenje pristupa.

Kolačići

Kolačići su male datoteke koje web stranica sprema u preglednik. Nužni kolačići služe radu košarice, sesije i sigurnosti. Standardni WooCommerce kolačići woocommerce_cart_hash i woocommerce_items_in_cart traju tijekom sesije, a wp_woocommerce_session_ u pravilu do dva dana. Blokiranje tih kolačića može onemogućiti uredan rad kupnje.

Praćenje izvora narudžbi u WooCommerceu isključeno je. Za kartično plaćanje Stripe koristi tehnologije potrebne za obradu plaćanja i sprječavanje prijevara. Više informacija dostupno je u Stripeovoj politici privatnosti na https://stripe.com/privacy.

Kolačićima možete upravljati i u pregledniku. Posjet vanjskoj poveznici, primjerice peticiji ili stranici dostavljača, podliježe pravilima te vanjske usluge. Poveznica sama po sebi ne znači da ste se prijavili na njezine usluge.

Vaša prava

U skladu s uvjetima GDPR-a možete tražiti pristup, ispravak, brisanje, ograničenje obrade i prijenos podataka te uložiti prigovor na obradu koja se temelji na legitimnom interesu. Privolu možete povući u bilo kojem trenutku, bez utjecaja na zakonitost prethodne obrade. Brisanje ne obuhvaća podatke koje još moramo čuvati zbog zakona ili opravdanih pravnih zahtjeva.

Zahtjeve rješavamo bez nepotrebnog odgađanja, u pravilu u roku od mjesec dana. U složenim slučajevima rok se može produljiti za dodatna dva mjeseca, o čemu vas obavještavamo u prvom mjesecu. Po potrebi tražimo samo podatke nužne za provjeru identiteta. Možete podnijeti pritužbu Agenciji za zaštitu osobnih podataka, azop.hr.

Ne donosimo odluke s pravnim ili sličnim značajnim učincima koje se temelje isključivo na automatiziranoj obradi. Primjenjujemo pristup prema ovlaštenjima, sigurnu vezu i druge primjerene mjere zaštite. Izmjene ove politike objavljujemo na stranici; nova svrha obrade zahtijeva odgovarajuću pravnu osnovu i pravodobnu obavijest.

Proizvodi u košarici
Proizvod	Detalji	Ukupno
	Dostupno po isteku zaliha Prethodna cijena: Snižena cijena:	Uštedi

Recenzije

Ivana Sajko, 2026.

Ova je knjiga nastajala gotovo od samog početka dvadeset i prvog stoljeća, no u njoj arhivirano iskustvo seže dublje, desetljećima unazad, jer se veže uz kolektivno pamćenje grada i ulogu mljekarica u svakodnevnom životu njegovih stanovnika. Knjiga o mljekaricama ujedno je i knjiga o našim bakama, knjiga o radnicama, knjiga o ženama u diskontinuitetu političko-ekonomskih sistema kroz koje su se morale provući. I nije knjiga, nego biblioteka i spomenik.

Pročitaj cijelu recenziju →Prikaži manje ↑

U razdoblju između 2002. i 2003. godine autorica Kristina Leko i suradnice razgovarale su s 448 mljekarica na šest zagrebačkih tržnica, pa njihovi autentični glasovi i perspektive dominiraju stranicama knjige. Iz pomno izvedene statistike doznajemo da je njihova prosječna dob iznad pedeset godina, da ustaju u 4 ujutro i rade petnaestak sati dnevno, da putuju najmanje 30 kilometara do tržnice, da ponekad imaju tek desetak stalnih mušterija i mjesečnu zaradu koja – čak i na Dolcu, gdje je utržak najveći – ne prelazi 4016,00 kuna, današnjih 533 eura. Doznajemo i da su gotovo složne u mišljenju kako su davne osamdesete bile najbolje jer je platežna moć bila najveća, dok najgore razdoblje započinje ulaskom u novo stoljeće, pregovorima za pristupanje Europskoj uniji te nametanjem nerealnih zahtjeva i standardizacija kojima mala poljoprivredna domaćinstva nisu mogla udovoljiti. Danas u Zagrebu radi još samo 130 mljekarica.

Iako bi s takvom crnom prognozom knjiga o ovoj temi lako mogla postati kronologija jednog zanemarivanja, autorica je pretvara u kronologiju borbe, u kojoj sudjeluje i sama. Kao aktivna akterica pokreće javne akcije kojima skreće pažnju na probleme s kojima se suočavaju radnice na tržnicama. U akcije uključuje i građane, njihova sjećanja, iskustva i potrebe koje ovdje čitamo kao svojevrsnu posvetu tradiciji mljekarica, redefinirajući tako njihov značaj u životu Zagreba.

Mljekarice time postaju simbol jednog podneblja i njegove tradicije, ali i simbol nepravde nad radom. Iz poglavlja u poglavlje, pomičući kut gledanja i aspekte problema, studiozan projekt Kristine Leko pokazuje nam i lice i naličje tradicionalnog zanimanja te njegovu osjetljivost na legislativne, ekonomske i sociološke promjene, nikada ne gubeći iz vida stvarne žene koje ga predstavljaju. Pokazuje nam i kako se njima manipulira u političke svrhe te kako ih se, naposljetku, iznevjerava.

Melankoličnu ljepotu Knjizi o mljekaricama daje činjenica da je sav ovaj kompleksan sadržaj ilustriran poznatim licima opaljenima od sunca: poznajemo te oči i te osmijehe, sijedu kosu skrivenu ispod rupca, lančić s križićem ili rinčice kakve se dobivaju na krizmi. Znamo njihovu radnu odjeću, sitne cvjetne uzorke i pregače s džepom u kojem zvecka sitniš. Znamo čvornatu ruku koja nam pruža vrećicu i unutra stavlja još nešto... za poklon.

Ujedno, znamo i njihove glasove predstavljene kroz mnoštvo fragmenata uzetih iz transkripata razgovora, njihove životne i političke stavove, način na koji se odnose prema svakodnevnim tegobama i nepravdi. Štivo koje nam se ovdje nudi najautentičniji je sloj knjige, jer nam se mljekarice obraćaju gotovo osobno.

Svi ih poznajemo, te kumice, mljekarice, jer svaka je obitelj imala svoju Baricu, Katicu, Đurđicu, Janicu, Danicu, Maricu, koje su, unatoč deminutivima u imenima, bile – te su i danas – giganti. One rade na polju, u staji, u kuhinji, a ranim jutrom, natrpane torbama, stižu na tržnicu. Odnos s njima stoga je oduvijek bio iznad kupoprodajnog; temeljio se na povjerenju i poštovanju, na nekoj gotovo obiteljskoj pripadnosti, jer su kumice, poput kućnih svetaca, čuvale domaćinstva. I koliko god da je ideja feminizma često problematična kad zađe u nevidljive prostore kuhinje, u simbole mlijeka i ženskog emotivnog rada, epopeja mljekarica zabilježena u Knjizi o mljekaricama izokreće njihov debelo potplaćeni rad u afirmativni čin odluke, u tvrdoglavu snagu kojom se bore za svoje izbore i uvjete rada.

Prelazim kroz stranice knjige fascinirana trudom i poslom koji su ovdje arhivirani te solidarnošću koju knjiga demonstrira. Ponekad mi se oči ispune suzama. Zastanem nad komentarom mljekarice koja spominje radnice Kamenskog i sireve koje su dobivale na bespovratni dug kada više nisu primale plaću da prehrane svoje obitelji. Ili nad poglavljem koje dokumentira prosvjed mljekarica na Dolcu 2010. godine. Fotografijama dominiraju zabrinuti pogledi i stisnute usnice, a jedna prikazuje i rukom ispisan natpis: KUMICE NE ODUSTAJU. Mislim da ne griješim kada kažem da ova knjiga demonstrira istu ideju, ukazujući da i kumice i umjetnice dijele istu brigu za drugog, te da Grupni portret s kravom Bebom iz Sesveta pred Domom HDLU-a nije drugo doli dokaz naše čvrste povezanosti i međuovisnosti kao građanki, radnica i žena.

Suzana Marjanić, 2021./2025.

Koliko mi je poznato, umjetničko-aktivistički projekt SIR I VRHNJE Kristine Leko i suradnika/ica najduži je umjetnički projekt realiziran u hrvatskoj suvremenoj vizualnoj praksi, razvijan u dvije faze od 2002. do 2013. godine. Radi se o kulturnom arhivu s ciljem senzibilizacije šire društvene javnosti za autentični hrvatski proizvod. Zahvaljujući projektu, izraz „sir i vrhnje“ odjeknuo je kao sintagma u javnosti kroz brojne medijske objave, filmove, projekte i političke kampanje.

U nastavku, istraživački kulturno-antropološki projekt Sir i vrhnje Reloaded u razdoblju od 2019. do 2020. godine sustavno je, kroz autotematizaciju, istražio društvene odjeke projekta započetog 2002., što se podudara s etnografskom praksom tzv. „kontrolnog terena“ (Marcus, 1998). U tome smislu teoretičarka vizualne kulture Iva Rada Janković u tekstu napisanom 2011. godine (Janković, 2026) kontekstualno spominje esej „Umjetnik kao etnograf“ Hala Fostera (1996), u kojem se tematizira etnografski obrat u umjetnosti, tzv. blurred genres između etnografije i umjetničkih radova.

Pri tome je riječ o razdoblju od 18 godina u kojem kategorija sjećanja, odnosno pamćenja, u samom monografskom dijelu projekta postaje bitna, što je posebno vidljivo u segmentu koji čine intervjui sa sudionicama i sudionicima projekta. Kustosice i teoretičarke umjetnosti Iva Rada Janković, Sandra Križić Roban, Nada Beroš i Vesna Vuković u priloženim intervjuima svjedoče o iznimnoj razini sjećanja na navedeni umjetnički projekt, proizašloj iz njihova dubinskog i dugotrajnog sudjelovanja u njegovu praćenju. Takva pozicija jasno upućuje na važnost binoma umjetnik/umjetnica – kustosi/kustosice, osobito u kontekstu suradnje i podrške pri realizaciji složenih projekata iza kojih ostaje trajan arhiv.

U svojoj završnoj, knjižnoj fazi projekt SIR I VRHNJE dokumentiran je trijadno, pri čemu se etnološkom i kulturno-antropološkom metodom razgovora i promatranja sustavno provjeravalo kakav je dojam projekt ostavio na sudionike/ice i nositelje, kustosice i producente. Knjiga o mljekaricama kroz razgovore i tekstove donosi uvid u vremensku liniju projekta kao dokument i inspiraciju za nove društveno angažirane umjetničke projekte, kako to u evaluaciji bilježi Ines Siuc (2020).

Knjiga o mljekaricama istovremeno je namijenjena široj i stručnoj publici. U svom prvom dijelu donosi isječke razgovora s mljekaricama i o mljekaricama te fotoarhiv, dok su drugi i treći segment (koji sadrže umjetničke kritike, kulturno-antropološke i evaluacijske analize, kao i razgovore sa sudionicima, partnerima i suvremenicima) od iznimne vrijednosti za stručnu publiku kulturnih antropologa/inja, umjetnika/ica, kustosa/ica i kulturnih producenata/ica. Iz svega navedenoga Knjiga o mljekaricama, kao monografija cjelokupnoga projekta, čini izniman doprinos kulturno-antropološkim istraživanjima, budući da je riječ o prvom projektu u znanstveno-umjetničkoj niši blurred genres između etnografije i umjetničkih radova, odnosno projekata usmjerenih na rad sa specifičnom društvenom skupinom, kada je riječ o domaćoj sceni.

O binomu mljekarice – krave

Projekt SIR I VRHNJE može se promatrati i u kontekstu viševrsne etnografije (engl. multispecies ethnography) koja istražuje načine na koje raznovrsni organizmi oblikuju političke, ekonomske i kulturne matrice te su istovremeno i oblikovani njima (Kirksey i Helmreich, 2010). Tako u kontekstu projekta Kristine Leko mljekarice sa svojim kravama doprinose transformaciji krava iz čistoga zoe u bios, kroz suživot čovjeka/žene (u okviru rodne paradigme) i životinje te svojevrsnu borbu protiv industrijskih zona rada.

U tome smislu možemo reći da projekt SIR I VRHNJE ulazi u segment viševrsne etnografije ponajprije kroz prikaz isprepletenosti života različitih organizama – u konkretnom slučaju mljekarica i krava – unutar političkih, gospodarskih i kulturnih konteksta, čime se otvaraju novi pristupi razumijevanju načina postojanja i „postajanja“ u svijetu.