Dva za Pulu
pmijajlo@inet.hr
Nedjelja je. Divan, sunčan jesenski dan. Popodne se vraćam u Pulu, gdje živim već 20 godina. Inače sam rođena i odrasla između Bjelovara i Daruvara i znam što je pravi sir i vrhnje. Zna i moja kolegica na poslu koja ima rodbinu kod Čakovca. Kad sam rekla da sam ovaj vikend u Zagrebu dala mi je zadatak da joj donesem sir i vrhnje s placa. Rekla sam: Obavezno, ako budem išla na plac nosim sebi i tebi. A ja sam luda za ovim zagrebačkim, pravim sirom i vrhnjem s placa. Mi takvog u Puli nemamo. Žalosna sam zbog toga. Fali mi. Ovi što se kupuju u Billi ili Mercatoru nisu loši, ali ni približno nemaju izvornu slast, poseban okus. Ni moja mama ne radi takav sir i vrhnje kakvo je tu, na placu. Sad je kćerka na faksu u Zagrebu. Ako joj ne bude teško voljela bih da donese koji put sir i vrhnje u Pulu. Da omastimo brkove s onim što stvarno valja! (Ne smijemo nikom reći, da ne bi morala tegliti za sve poznate i nepoznate, a narudžba bi bila...povelika) Kumice, drž'te se! Puno pusa iz Pule!
|
~ 
