n a   t r ž n i c i   ||   s t a t i s t i k a   ||   p r i č e   ||   a u d i o   ||   r e c e p t i   ||  l i n k o v i
 
index
~ TRESNJEVKA 557T0000010 ~
  ~ napisi pricu ~audio> video>
"Tetka, smim li jos sira uzeti?"
delicioza@net.hr
"A moj sinko, uzmi koliko god zelis, ljubila te tetka!" Tako ili slicno zapocela je moja ljubav prema siru. Dok su brat i roditelji kao i svi ostali tetici i stricevici "udarili" po prsutu i kobasici, ja nebih nista drugo prizalogajiti vec - u najboljem slucaju - vruce pogace i sira. Prvog komada sira kojega se ja sjecam, napravila je moja najmladja tetka a narezala u jestive komadice za svoju cetverogodisnju kci moja mama. Neodoljiv ukus kao i bijela boja ovcjeg sira se godinama nije promijenijo, tako da sam toj delikatesi dugo ostala vjerna - sve dok nisam slucajno okusila fenomenalni kozji sir moje najstarije tetke kao isto vrlo ukusno mlijeko njenih koza. Gledajuci u rodnoj i dalekoj Njemackoj "Heidi" jedva bih docekala putovanje u rodni kraj mojih roditelja - ne samo ali s vise nego malo razloga kako bih se najela domaceg sira mojih tetki i pratetke. Nazalost, na kozji sir barem slicnan onome moje drage najstarije tetke nisam ni prije a ni poslije naisla, a najmladja se nasom tradicijom vise ne bavi - zivi u gradu. Sreca, sto najstariju tetku nitko ziv nemoze nadmasiti u njezinoj proizvodnji raznih vrsta sirova i veliki plus Hrvatskoj sto jos ima svoje mljekarice i snase koje prodavaju kvalitetan i zdravi sir, ma koliko bakterija i ameba on sadrzava ...! Stovani politicari i gospodari: Nije sve zlato sto svijetli, kao prvo. Kao drugo: Da zivite u inozemstvu nebiste dosli na ideju zabraniti mljekaricama posao, a Hrvatima svoju tradiciju! S postovanjem, Valentina Brajko

Naša baka
Dalia Cvetković
Sjećam se kako sam kao mala sa nestrpljenjem iščekivala dolazak majke s naše trešnjevačke tržnice jer sam znala što nosi u vrećici. Majka bi me uvijek razveselila rekavši mi kako je baka posebno za mene poslala još jednu mjericu vrhnja. A ja sam uvijek najviše od svega voljela bakino vrhnje. Sve je počelo prije otprilike 13 a možda i više godina, kada je moja majka slučajno po prvi puta kupila sir i vrhnje kod bake. Od te subote znala je da ne mora više tražiti. Naša baka ima najbolji sir i vrhnje na čitavom svijetu pa i šire!!!!!!!!! Kod bake smo bili na selu jedne godine, upoznali njezinu obitelj,stvarali vezu čvršću od jednolične i hladne kupnje i prodaje. Osjećaj povjerenja koji imaš kada kupuješ kod nekoga dugi niz godina prerasta u nešto veće, odnos moje obitelji s našom bakom prerastao je u nešto što se ne kupuje već nesto što se gradi kroz godine, a to je prijateljstvo. Pa zar postoji netko tko želi ugasiti sva ta prijateljstva? Zar postoji netko tko za njih ne mari? Zaštitite naše bake! Tko zna možda i vi steknete iskrenog prijatelja.