Omiljeno jelo
Od malih nogu mama je kupovala redovito sir i vrhnje, i ja sam - moram priznati - obožavao tu vrstu jela. Obično smo ga znali zasoliti i čak posuti malo s mljevenom crvenom paprikom. Prije toga sir se izrezao na sitno i polio vrhnjem. Živio sam sa majkom u Karlovcu. Mama je imala svoju mljekaricu, koja joj je redovito svako jutro donosila mlijeko. Mljekarica je bila iz sela Mekušja.
Koliko se sjećam mama je kupovala sir i vrhnje na tržnici u Karlovcu.Kad se mlijeko počelo pakirati, na početku u staklene boce, sve manje je bilo mljekarica u gradu.
Ne sjećam se točno kada je mljekarica prestala mami donositi mlijeko. Vjerojatno je to bilo sredinom ili koncem šezdesetih godina sada već prošlog stoljeća.
USPOMENE
Vjekoslav Pleše
Moje asocijacije sežu u ratno djetinjstvo, kada smo bili preko ljeta vezani uz radove na livdama i polju u okolini Delnica, Dedin, Kaličkarebar, Presika, Lučice, Drgomalj.
Kao dječak od dvije godine pod večer sam znao otići ka susjedima i po jedan kilometar udaljenosti koji su po mužnji meni ponudili svježe toplo mlijeko, nakon čega sam i zaspao. Moja majka je skrbila u početku a nakon tog je znala gdje će me doći tražiti. Od tada pamtim miris, okus i sladost mlijeka i cijeli život baziram na mliječnoj prehrani (bogatoj prema placu, ponudbi) i svaki dan popijem po litru mlijeka. Mljekarica je bila od moga oca prijatelja majka imala je četiri krave i obavezno je svake nedjelje odlazila u crkvu kako u Dedinu tako u Delnice i nosila mlijeko na prodaju, više puta sam išao s njom i kao djete sam upoznao težački život mljekarice. Nakon 19 godina, kada sam već svirao u limenoj glazbi Delnice, prvi pogreb sam odsvirao njoj i nisam znao bi li svirao bi li plakao, svirao sam svojoj mljekarici svojoj drugoj majci, zvala se Neža Majnarić.
Postoji Mljekaričin put, to je put od Grobnika, Čavala preko Maršića, Hrastenica, Svilno, Orehovica, zatim kanjon Riječina u centar staroga grada po kojem su stoljećima hodale mljekarice sa teškim i velikim kantama i ruksacima svako jutro prije izlaska sunca i prodala svoje mlijeko u Rijeci. 1991.godine je obnovljena kapelica u čast mljekarice na putu u Hrastenicu te je i blagoslovljen istoga dana po velečasnom Petru Zebi iz crkve Sv.Bartola, Cernik i postoji mljekaričin trg u straom gradu sa kipom u prirodnoj veličini od bronce mljekarice natovarene sa kantama a u jednoj ruci fenjer a u drugoj kanta. Pogrbljena pokazuje hranitelja grada Rijeke.
Katica
Mirjana Randić, etnografski muzej mrandic@etnografski-muzej.hr
Više ne idem na plac, otkad je moja mljekarica Katica Mihalić iz Pojatna otišla u penziju. Ona je na plac dolazila 38 god, a prije toga je dolazila u kuću. Nitko nikada nije napravio tako dobar sir, kao Katica i ja ga više ne jedem u tom obliku. Katica mi je bila i prijateljica i svake sam godine dobila kolinje.
|
~ 